nista epohalno

srijeda, 12.09.2007.

ipak sam se vratio... Mnogo stvari me muci, Iznutra covek pocne da gresi, Kada sreca prestane da se smesi, Ko je tu da me tesi dok ja osecam krivicu, Nezne crte vise nisu na licu, Ti primetices zelju za suncanim danom, I za vazduhom svezim, zeljim da prestanem da bezim, I da dalje stojim tu, svojom bradom i glavom, Jedan zivot, jedan put ka pravom. Jedan put ka pravom, samo moze da me odvede, I da me ostavi tu, ko zna kakvi dani slede, Jedna osoba je vredna da zna sve sto i ja, Da bude pored mene tu, zivot dao bi za nju, Uvek potreban je neko da sve sa tobom deli, Drugi nisu tako hteli, da se bune nisu smeli, Da li neko na ovom svetu me iskreno da voli, Znam da istina boli, postovanje staroj skoli, Ljubavi dolaze i idu, slike ostaju na zidu, Ljubav uvek dobro cuvaj, slike ostace na zidu, I kad trenutci budu teski, i kad ostanes sam, Kada nikom nisi bitan ti se vrati u svoj hram

vracam ti se... I ovog dana sve sekunde su hladne, Ja u senci zivim sasvim sam, Uz strepnju i strah, cekam svetlost da padne, Negde duboko ja se vracam u svoj hram. Ja se vracam u svoj hram, kao snova cudnih deo, Vise ne mogu to da radim, kao ranije sam smeo, Da do tada sam shvatio, tako hteo, I video sto u stvarnosti realno je, nevidljivo je, Silna vatra svesti moje, teske emocije gori, Boze pretopljenjenima, postajem sve bolji, Bilo kada, bilo gde, kakog suda, bilo kuda, Bilo gde i bilo kada i dalje pravicu cuda, Zasto tebe to sad ljuti? Sta od drugih neces cuti, Razne price koje kruze, zar im verujes ti druze, Proslost cela, sada vraca se polako, Tako dalje, kako bolje, znam i meni nije lako, Juce plako zbog sitnice, suze sjajnih moje lice, Puno sad je tako stvarno, ja ne volim kad je, Kada dosadis, mene nemoj ti da poredis, Jer ja sam ja, ja imam svoje moci, Ljudi sami od sebe il od realnosti sad beze, Sta ih oko srca steze, sta za ovaj grad ih veze, Tad se osecam jos teze jer znam, Na kapiji sjajnoj ja sam ponovo sam, ja sam sam

petak, 09.12.2005.

PETAK JOS JEDAN PETAK...

četvrtak, 24.11.2005.

pred san sve je tako iscrpljeno i sporo, neku duh sa mrtvackim pogledom kao da uporno iz prikrajka vreba. teska je pomisao da ne mozes nista promenitai pa ni sopstveni zivot. kao da svo ovo vrijeme cekam, cekam nekoga ko ce me uzeti za ruku i povesti u neki moj svijet, neki moj zivot. neko te ce me pomilovati po kosi, poljubiti u celo i prikriti svome srcu. nije mi vazno na moju nogu stati kada se probudim, na koju stranu krenuti, moje misli su okupirane nekom glupom i dosadnom ceznjom koja mi uporno prolazi kroz glavu i ironicno smeje.

petak, 18.11.2005.

pahulja POKLONIO SAM TI KOLIKO JE UMOJUJ DUSI IMA. CUVAO SAM SVOJ OLTAR, NISAM ZNAO KOJOJ OSOBI PRIPADAM, ZNAO SAM TO NIJE DUSA DA SE PREDA, TO NIJE PARFEM DA SE POKLONI. ZELEO SAM DA VIDIM DEJSTVO LJUBAVNOG NAPITKA. TI SI SE POJAVILA KAO BIJELA PAHULJICA, OTVORIO SAM SAKU NECUJNO SI DOLAZILA, VJEROVAO SAM U KAP VODE NA DLANU. STEGAO SAM SAKU VJEROVAO U ONO STO MI SE DESAVA. KADA SAM OTVORIO SAKU OSTALA JE SAMO PRAZNA, ISTINA

srijeda, 16.11.2005.

naslov NISA OD ONIH DA GLEDAM I UZIVAM DOK PATNJA OBUZIMA TVOJU DUSU I NE ZELIM DA GLEDAM KADA TVOJE SUZE NECUJNO ISPUSTAJU BOL. NE ZELIM DA SLUSAM KADA TVOJE GRUDI GRCAJU U ROPCU. NE ZELIM DA BUDEM SVJEDOK LJUBAVNE DIJETE PODNECU PREKORNE POGLEDE NASIH PRIJATELJA, PRISTACU DA MI U LICE SASPU SVA SVOJA PRISTRASNA MISLJENJA. NE PODNOSIM KADIJE, AKO9 HOCES DA MI VJRUJES MORAS OVO DA ZNAS : OBOZAVAM CVIJECE, NE MOGU DA SE ODLUCIM ZA JEDAN CVIJET ZACARAN SAM NJIHOVIM OPOJNIM MIRISOM. ISTINA JE...

utorak, 15.11.2005.

hm...navucen sam na blog znam da na mjestu gdje sunce zavire, svjetlost vjecna se radja. znam da bajke sa sretnim krajem, ni danas ni sutra ni nikad vise nisu za mene. znam da su emocije otisle od mene ostavivsi me bez ijedne trunke ljubavi. toliko sam izranjavan da je identite refleksno izgradio barijere.cesto postavim masku na lice, nmestim neki od proverenih osmeha i plutam... svojim nogama trazim sebe... u svijetu bezumlja, korak do sna. u gradu sijenki, opet do dna pala je jedna zijezda mala

ponedjeljak, 14.11.2005.

pusenje U KRAJNJEM KUTU SVOJE DNEVNE SOBE GDJE NE MOZE DOPRIJETI NEPOZVANI POGLED NA DNU SVOJIH PREPUNIH VITRINA KRIJES SLATKU FASCIKLU S NATPISOM INTIMA. MEDJ SLIKAMA TEBI DRAGI LICA GDJE CUVAS SVOJE SPOMENE I PISMA SVE U FORMI POEZIJE-STIHA NALAZI SE I MOJA LJUBAV TIHA TO SU PJESME NIKAD OBJAVLJENE NAPISANE ZBOG VOLJENE ZENE AL DATUMI NA NJIMA SU STARI VEC ODAVNO NEMA NOVIH STVARI JER UMAESTO POETSKIH VISINA IZ MENE IZLAZI SAMO TUGA I GORCINA I MISAO STO SE RECI NESME KO TE KARA NEK TI PISE PJESME. HTIO BIH DA BUDEM GOSPODIN I IZBJEGNEM REAKCIJE BJESNE, AL RECU KO PRAVI PRIMITIVAC KO TE KARA NEK TI PISE PJESME. ZNAM DA SLUSAS MOJE NOVE PLOCE SA NJIMA SE BRANIM OD SAMOCE I UBACIM NESTO DA TE STRECEN - KO TE KARA NEK TI PISE PJESME

petak, 11.11.2005.

11.11- zvuci tajnovito nocas je nemoguce zaspati. moje oci besane traze vidike... posmatram krosnju starog drveta, vjetar se usnio u njoj. pri zemlji se cini tako stabilna kao da joj niko nikada nece pomaknuti sa mjesta. sto se vise dize u visine se je vise nemirnija, nestabilnija plahovitija....da bas kao i ljudska dusa. nikda dovoljno velika da se stopi sa nebom i dodirne zvijezdu i nikda dovoljno mala da je zemlja uspije zadrzati... Zasto sve na svijetu ima kraj i zasto gde god da odem ja znam da bicu sam? nosim sa sobom breme sadasnjosti, zbog proslosti u buducnost... jer imati sve nije isto sto i biti srecan, car je u tome da budes neizmjerno srecan i beskrajno tuzan, jer jedino tako mozes da imas sve kao da svo ovo vrijeme idem na pricesve bez posta, pravim slavlje a nemam gosta, pijem a ne znam reci dosta,kao rijeka bez ijednog mosta, cekajuci druge sam ja osta...

11.11- zvuci tajnovito nocas je nemoguce zaspati. moje oci besane traze vidike... posmatram krosnju starog drveta, vjetar se usnio u njoj. pri zemlji se cini tako stabilna kao da joj niko nikada nece pomaknuti sa mjesta. sto se vise dize u visine se je vise nemirnija, nestabilnija plahovitija....da bas kao i ljudska dusa. nikda dovoljno velika da se stopi sa nebom i dodirne zvijezdu i nikda dovoljno mala da je zemlja uspije zadrzati... Zasto sve na svijetu ima kraj i zasto gde god da odem ja znam da bicu sam? nosim sa sobom breme sadasnjosti, zbog proslosti u buducnost... jer imati sve nije isto sto i biti srecan, car je u tome da budes neizmjerno srecan i beskrajno tuzan, jer jedino tako mozes da imas sve kao da svo ovo vrijeme idem na pricesve bez posta, pravim slavlje a nemam gosta, pijem a ne znam reci dosta,kao rijeka bez ijednog mosta, cekajuci druge sam ja osta...

<	rujan, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv